Friday, January 8, 2021

posna sarma sa orasima




Posna sarma koja nas je osvojila. Sve njih ukusom, a mene i ukusom i jednostavnošću pripreme. Kupus, pirinač, luk i orasi. I malo vremena i malo strpljenja. Odlična sarma kao rezultat.




Prvi put sam uvijala sarme. Poslednjih trideset godina to je za nas radila moja svekrva. Čak i posle razvoda, lonac sarme mi je bio isporučen pred Novu Godinu. Trećinu bismo pojeli, dve trećine zamrznuli.

Ne jedemo sarme baš često. Ne postizavamo od ostalih jela.

Nekada, dok sam bila mala, smo je jeli redovno. Mama je sarmu zimi pravila jednom nedeljno, za onaj dan kad bi morala da prespava kod dede i babe. Kad je moj brat ušao u pubertet, baš zbog sarmi, počela je da koristi sojine ljuspice. Jer od lonca sarme predviđenog za taj dan, ne bi ostalo ništa za tatu i mene kad dođemo kući. Sojine ljuspice bi ga zasitile, pa bi nam nešto i ostavio.

Tako da smo jeli neke poluposne sarme još osamdesetih. Navikla sam se na taj ukus, pa su mi one od samog mesa bile uvek prejake. 

Ove godine ni mama ni svekrva nisu bile u stanju da uvijaju sarme - stigle su ih godine i ovo užasno učmalo vreme. 

Ni divni čovek koji nam je sarmu od svekrve donosio od razvoda na ovamo, muž od moje zaove, više nije sa nama. Pao je pre neki dan između dva koraka, dok se spremao za posao. Prešao je u neku drugu realnost. U svojoj 57. godini. Jednako neprimetno, kako je i živeo. Jednostavno je nestao. 

Tako da je priča o ovoj sarmi pojače i tužna. Život nam ove godine jasno pokazuje koliko je prošla godina bila teška.




Uvijala sam ovu sarmu dva puta. Prvu turu sam morala da bacim. Iskreno, ne znam šta se desilo. Glvicu kupusa sam kupila u Lidlu. Kažu mi da je zbog toga što taj kupus nije onaj kiseli kupus koji mi poznajemo. Ko bi ga znao. 

Elem, sve sam isto uradila kao i drugi put kad je uspela savršeno. Samo je prvi put nešto ispalo skroz bezveze, sarma je postajala sve kiselija i kiselija kako sam je pekla. Na kraju nije mogla da se jede uopše, bila je otrovno kisela, pa je završila u kanti. Sarmo-iskusne domaćice će verovatno znati šta joj je bilo.


Evo šta sam upotrebila od sastojaka (oba puta - samo sam drugi put kupus kupila u obližnjoj prodavnici):

  • 5 - 6 kašika ulja
  • 7 glavica crnog luka
  • 4 čena belog luka
  • 200 g belog kočanskog pirinča
  • 1 kašika aleve paprike
  • soli i bibera po ukusu
  • 2 kašike suvog peršuna
  • 100 g mlevenih oraha
  • glavica kiselog kupusa

za zapršku:
  • 4 kašike ulja
  • 3 ravne kašike brašna
  • 2 kašike aleve paprike

i još: 2 krompira isečena na kockice. Malo sam bila preterala sa solju, pa je krompir lepo izvukao ono što je bilo viška. Naravno, ovaj krompir ne morate stavljati. 





Pirinač isprati pod mlazom vode i procediti.

Glavicu kupusa podeliti na pojedinačne listove i isprati svaki list pod mlazom vode. Pre toga sam je i držala u vodi petnaestak minuta da ispusti višak soli.

Crni luk sitno iseckati. I beli iseckati na sitno. Na ugrejanom ulju udinstati crni luk da omekša, pa dodati i beli i dinstati još minut dva.

Usuti pirinač, dodati malo vrele vode i dinstati dok pirinač malo ne omekša. Sve vreme malo po malo podlivati vodom i mešati. 

Dodati soli i bibera ( manje nego što vam osećaj kaže - lako će biti dosoliti, nemojte zaboraviti da je i kupus slan itekako), kao i kašiku aleve paprike, pa promešati. Dinstati još malo. 

Umešati mlevene orahe. Probati smesu, pa dosoliti i dobiberiti po ukusu.

Svakom listu kupusa isecite zadebljanje na žili na sredini, pa uvijajte sarme. Ako ne znate kako, kao što ja nisam znala, potražite neki tutorijal na netu. 

Ja sam i recept i način uvijajanja uzela sa bloga Kuvajmo blogovski.

Ne koristim zapršku inače, ali sarmu bez zaprške ne volim - pa sam je baš lepo zapržila. Onako po starisnki: na ulju proprženo brašno i aleva paprika, pa nalivanje vrelom vodom i mešanje žicom da ne bude grudvica. To jednom godišnje, zaprške, za dušu i sećanje na neka vremena u kojima smo zapršku jeli slobodno, a i bili mnogo slobodniji, neće nam naškoditi.

Preliti zapršku preko sarme, tako da sarma ogrezne u njoj. Poklopiti posudu i peći u rerni, na 200°C dok ne procenite da je sarma gotova po vašem ukusu. Ja je volim jako dobro skuvanu, pa je pečem u rerni sve dok listovi ne budu sasvim meki.

Ispala je onako kako je volimo. Deca tvrde da je ovo posna sarma koja je najsličnija mesnoj - što znači da sam ubola recept. Vredelo ju je zavijati dva puta. 




 

 

 










No comments:

Post a Comment