Sunday, November 11, 2018

posna proja sa koprivom i prazilukom


Kaže mi onomad Dragana kako u Ogulincu imaju koprive u bašti koliko voliš. Kažem joj na to da joj zavidim. Na koprivi. Došlo i takvo vreme, šta ću... Elem, nešto mi zglobovi već neko vreme poručuju, a ja ne kapiram baš. Neću da čujem. Ali sam načula da je kopriva za to dobra. Pa sam se navukla na kombinaciju zelenog čaja sa sušenom koprivom i kafa, koju sam obožavala, je prosto ispala iz mog jelovnika. Tako sam malo otvorila oči i zapazila da sveže koprive, gle čuda, ima i kod nas. Znate li da na našim pijacama ima onih koji prodaju koprivu? Pretpostavljam da vam nisam otkrila ništa novo. Elem, pazarih koprive, pa evo prvog jela sa njom.







Već ste verovatno primetili da ja postujem ono što skuvam prvi put. Tako volim. I već ste me verovatno čuli da pričam kako ne volim dva puta da pravim isto jelo. Tako i ovo, iako je istinski ukusno, neće biti pečeno u mojoj rerni uskoro. To je između ostalog i tako, jer više nemam veliku porodicu koju hranim svakog dana. Ali imam vremena za prebiranje po recepatima i postovanje istih, što nisam imala kad su sve Milice bile u kući (i pripadajući im otac ono nekad...). Pa je ovaj venac današnji doručak nama dvema... i ostaće još za bar tri obroka da bude prilog.






Tako ćete na sledećoj fotografiji imati priliku da vidite kalup za kuglof koji je prekomandovan u saksiju za začinsko bilje, jer će to možda umeti da radi. Kalup za kuglof ne ume da bude, na žalost.  


Primetili ste da je gornji venac od koprive malo ošišan? Zalepila se korica za kalup, iako sam ga baš lepo podmazala i posula susamom - eto to je. A mislila sam da ga stavim u jedan od silikonskih kalupa, a šta vredi sad o tome... Nije da nisam znala da se jeftini kalupi ne kupuju. Ovaj sam kupila u jednoj od kineskih prodavnica, da mi je samo znati šta mi bi.


Opet, venac je mamio mirisom, i ne mogu reći, i ovako je nekako lep, zar ne? A i ukus nam se svideo, pa sam ga uslikala i iskoristiću ga da objavim ovaj recept, da bih mogla da se dam u potragu za nekim novim...






Ova se proja pravi ovako:

  • 2 šolje kukuruznog brašna
  • 1 šolja palente
  • 20 ml ulja - stavila sam maslinovo
  • 1 praziluk
  • veza koprive - poveća - oko 5 punih šolja sveže koprive
  • soli po ukusu
  • kisela voda
  • kesica praška za pecivo
  • pola kašikice suvog kvasca






Koprive oprati i otkloniti peteljke( nije zgoreg staviti odmah rukavice... mislim... staviš ih i posle ali više peče...), praziluk iseći pa ispržiti na ulju, dodati seckane koprive( nisam ih seckala jer su bili dosta mali listići, a i već sam bila skinula rukavice...) i posoliti. 

Koprivu nisam kuvala, mada svi to rade, koliko sam videla na netu. Mislila sam ovako: Ako pijemo čaj od koprive jer je zdrav, onda je glupo da bacim taj odvar od koprive i da jedemo koprivu samo zato što je zelena. U pravu li sam, ko bi ga znao...





Staviti u činiju brašno, prašak za pecivo, kvasac i koprive sa prazilukom i zamesiti s kiselom vodom da bude malo ređe.
Sipati u kalup koji ste podmazali i posuli nečim, recimo semenkama susama (može i samo palentom ili brašnom) i peći oko 40-45 minuta na 200° C da lepo porumeni... Izvaditi kad vam čačkalica potvrdi da je i sredina gotova.


Koristim ovo maslinovo ulje. Mnogo mi se sviđa i ukus i način na koji mi pecka ( rekla bih i neguje) grlo kad god je malo upaljeno (a kod nastavnika je maltene stalno upaljeno). A i cena mi se baš sviđa. Nabavljam ga na sajtu Kupi povoljno, koji vam preporučujem - ima kvalitetnih proizvoda po dosta povoljnijim cenama neo u prodavnicama. 

U poslednje vreme većinu nabavke radim online - time štedim i puno vremena i energije, a da znate da se i para prištedi. Nema impuslivne kupovine, napraviš plan, prošetaš sajtovima, uporediš cene i sve ti lepo do kuće donesu oni. Nema kolica, kasa, pakovanja i rapakivanja. Ako nešto nema na jednom sajtu, ima na drugom, ne sekiram se. Ne gubim vreme da idem do druge prodavnica... I sve iz fotelje, uz kaficu, pardon - čaj od koprive. Milina.








No comments:

Post a Comment