Thursday, February 25, 2016

piletina sa povrćem iz gusanog tiganja



Nabavila sam novu igračku! I nikako mi nije jasno kako do nje dođoh tek sad. Kupila sam neki dan svoj prvi gusani tiganj, tj. tiganj od livenog gvožđa, ili liveni tiganj, već kako je kome stalo da ga nazove. To bi negde u svetu bila poprilično skupa igračkica, ali eto ispada da u Srbiji i nije. U Gasiksu iz Kruševca prave, kažu oni koji se razumeju, kvalitetno gusano posuđe, a cene su sasvim ok, čak baš pristupačne. I ne morate do Kruševca, spakuju ga i sutradan je na vašim vratima.




Zapravo sam inspiraciju dobila čitajući izvrstan članak na Milinom kuvaru o posuđu od livenog gvožđa, i na svoje ogromno iznenađenje shvatila da ima stvari u kuhinji o kojima do sada nisam znala ništa, ali veliko ništa!

A izgleda da taj mali crni tiganj(ovaj je od 23 cm), veoma neuglednog izgleda kad se gleda u poplavi modernog šarenila kulinarskog pribora, zaista zlata vredi - makar sudeći po ova dva tri obroka koja sam u njemu uspela da pripremim. Prava mala crna haljina kulinarskih oramara - bez koje se ne može. Apsolutno smo oduševljene ukusom hrane iz njega.

Piletina je savršeno hrskava spolja, a iznutra meka. I uopšte nema puno posla - malo crno čudo kao da radi samo za sebe. A tek pečeni krompir, ali to je već neka druga priča...




Sastojci


  • 3 pileća bataka sa karabatakom
  • 3 šargarepe
  • glavica brokolija
  • pola komorača
  • 1 crveni luk
  • kašika dve maslinovog ulja
  • so, biber, beli luk u prahu, mešavina začina za piletinu



Priprema:


Piletinu sam uvaljala u začine i sasvim malo ulja i ostavila da odstoji da meso upije aromu začina, sat dva pre pripreme.

Rernu zagrejati na 220°C.

Šargarepu i stabljike brokolija oljuštiti i staviti da se skuvaju al dente u malo slane vode.

Luk i komorač iseći na polumesece.



Tajna malog crnog tiganja je da mu treba nešto više vremena da se zagreje, to je možda minut dva više nego za običan tiganj, ali vredi čekanja, jer kad se meso spusti u njega nastaje čarolija: zacvrči i zamiriše tako da jasno znate da je to to. Nema dileme! 

Jako je važno sačekati da se tiganj baš dobro ugreje, toliko da meso jako brzo poprimi tamno zlatnu, zapravo smeđu boju. I zacvrči! Kratko se proprži sa obe strane i izvadi na tanjir.

Veoma detaljna uputstva za pripremu ovakvog jela, sve sa sosom našla sam na The Food Lab, samo što mi u ovoj un-dijeti na kojoj smo sada, moramo da izbegavamo sosove, pa sam ja postupak skratila - i tvrdim da nisam mnogo uskratila jelu na ukusu.

U međuvremenu sam procedila povrće koje se kuvalo.



U i dalje vruć tiganj, iz kog sam izvadila meso, stavila sam kuvano povrće i cvetove brokolija. Kratko sam propržila, par puta okrenula i skinula sa vatre. Vratila meso u tiganj - poređala sam ga odgore i sve gurnula u rernu na oko pola sata, dok meso ne bude pečeno i iznutra. Treba pripaziti da se ne presuši.



Tada se tiganj izvadi iz rerne, meso se izvadi, a u vreo tiganj doda luk i komorač, dosoli po ukusu, promeša i vrati u rernu na desetak minuta tek da luk i komorač svenu i blago se zapeku. Ovo postepeno dodavanje povrća je dobar način da se fragilnije povrće ne ugljeniše dok se čeka da se veći komadi lepo zapeku. Poslednjih par minuta se u rernu vrati i meso, da se malo podgreje pre služenja - i to je to. 



Ovako pripremljena piletina neverovatno je lepog ukusa i teksture. Ne prestajem da se čudim, evo već par dana kako to da tek sad ovo otkrivam. Koliko sam videla na netu, gusanog posuđa ima raznog i divnog, čak i kod nas - od ovog robusnog crnog bez premaza, koje traži malo dodatne nege da ne bi zarđalo - ali vredi svakog truda jer ga zaista kroz ukus hrane mnogostruko vraća; do divnog emajliranog različitih veličina i boja, malo i malo više jačih cena - taman da me inspiriše na neki sledeći, malo dugoročniji kulinarski poduhvat. Ali za sada, ne da mi mira slika kompleta od tri gusana Gasiksova tiganja, koja su po ceni ista kao teflonski tiganji lošeg kvaliteta - ne treba ni da kažem kako je poređenje ukusa hrane neprimereno skroz, bila sam dovoljno već jasna, zar ne? Pa onda možda padne i gusana šerpica u kojoj može i riblja čorba i u rerni i u prirodi na ćumuru, ali može i hleb u kaminu... mašti nikad kraja...









4 comments:

  1. Pošto ne jedem meso, uglavnom ne komentarišem jela sa njim.. Javljam se zbog kompleta od tri gusana tiganja - ne razmišljaj ni malo, kupuj! Zgodno je što su tri mere koje su manje od tog što imaš, pa ćeš ih imati za razne situacije. Najviše volim da u njima pečem hleb, pitu, proju, mada pečem i povrće(musake), kuvam variva i pržim sir (ovo poslednje ređe ;) ) Kupila sam od Gasiksa i roštiljsku ploču za plinski šporet, ne prođe dan da je ne koristim.. ♥ Izreklamirasmo ih, a ni dinara nam ne dadoše :)))

    ReplyDelete
  2. O... mi baš volimo meso. Ma sve je meni jasno koliko nije zdravo, ali za mene je gluten iz brašna još pogubniji... Hvala za savet! Ja sam skoro pomislila da sam odlepila koliko mi se sviđa kuvanje u ovakvom tiganju. Pa da, onaj najmanjii iz kompleta je idealan za tvoje liliputance. A neka proja ima danas da padne i u ovoj mojoj crnoj princezici. Videla sam u receptu za gozleme tu ploču, i baš sam se mislila kako ću praviti guzlemice u tiganju!

    ReplyDelete
  3. Draga Kato,drago mi je da vam se dopao nacin pripreme i carobni ukusi dobijeni iz livenog tiganja.Liveno posudje upotrebljavam vec 45 godina,jer zivim u Skandinaviji,ovde je to sasvim normalna svakodnevna upotreba tog posudje.Postoje razne vrste livenog posudja,od najmanjih serpica/lonaca/posuda za soseve,specijlni tiganjcici za,omelete, palacinke i ruske blini,za galete,itd do velikih "svadbarskih" sudova, o tiganjima da vam ne pricam,posto su najpopularniji,postoje svih velicina i oblika.Moj svakodnevni kontakta sa ovim prvoklasnim posudjem je bio i na poslu(40 godina rada u restoranskoj bransi) zato ako vas nesto posebno interesuje o pripremi hrane sa ovim posudjem slobodno pitajte,tu sam da vam odgovorim-ako znam.Zelim vam lep dan i hvala na divnom bloggu.

    ReplyDelete
  4. O, hvala na komplimentima za blog. Hvala vama što ga čitate. Ja sam počela da ga vodim sebe radi, umesto sveske recepata pišem ove postove... ali počinjem da uživam i u komunikaciji sa ljudima koji imaju iste ukuse, iako smo daleko i ne poznajemo i teško da će biti prilike da se sretnemo. Da, shvatam da je kod vas ovo posuđe uobičajeno. I vidim da recepata ima puno i jedva čekam da počnem da ih isprobavam. 40 godina u restoranskom poslu! čestitam na energiji da se to izdrži! Što ne započnete neki blog? Sigurno biste imali šta da nam ispričate... Veliko hvala za komentar, ostajemo u kontaktu svakako!

    ReplyDelete