Monday, February 4, 2019

kuglof tri đumbira - Triple Ginger Bundt Cake




Nisam odavno pravila kuglof. Nevažni su razlozi zbog kojih nisam, važno je da konačno jesam napravila još jedan. Ovaj je osamdeset drugi po redu(da, brojka je 82! ili još 18 do kraja projekta) iz knjige Cake Keeper Cakes i prvi ispečen u keramičkom kalupu. I znate šta - sviđa mi se kako radi keramički kalup. A ukus kolača u koji je stavljen đumbir u tri oblika je samo za prepričavanje. Ko ne veruje, neka ga napravi. Vrlo se lako pravi.






Znate sigurno onaj osećaj kad napravite kolač i ljudi u njemu uživaju? Da li i vas svaki put iznenadi i ispuni? Jer meni se to dešava. Iznova i iznova. I juče opet. 

Napravim ponekad, kad imam snage i vremena, kuglof za grupu Poretka ljubavi koju držim. To je protiv svih pravila psihoterapije - terapeut ne bi trebao da na takav način služi grupi i tako ima tih lekcija o tome da klijentima ne kuvate kafu, nego oni sami treba sebi da je skuvaju... Samo, otkrih danas kako je ovo divan način da nastavim da pravim kuglofe, koje sama ne smem da jedem više. A volim da ih pravim. Nešto u tim beskrajnim kombinacijama ukusa me privlači. Isti kolač, a dovoljno različit da svaki ima svoju autentičnost. I još i to divno osećanja kad mi dragi ljudi kažu da im se kolač sviđa. I vidim da ga jedu sa uživanjem. Dakle, vrlo sebično, prosto nisam spremna da usvojim neke lekcije.

A onda ima tu i neke priče sa gomilanjem. Skupljanjem različitih kalupa - sad ih već ima podosta. I ovaj prvi keramički. Nekako potpuno seljački, a ko zna zbog čega, meni se taj robusni seljački izgled kolača daleko više sviđa od ovi modernih uglađenih nalickanih kolača koji su danas moderni. Biće opet da je do detinjstva, i moje Mamuke, koja nam je ovakve zalogaje pravila. Obične i tople. Za zdrav zagrižaj, i uživanje... i dovoljno energije za jurcanje nekuda dalje. Ili je prosto zato što nemam živaca, ni talenta, za ulickavanje. Ili je sve to isto... 

Elem, čini se da se u keramičkom kalupu kuglof bolje peče. Pa sam se malo i prevarila i ostao je koji minut duže u rerni, što se vidi po pomalo prepečenoj korici.  A kad sam ga izvadila iz rerne, vrlo iskreno sam uživala u tome da se kolač tako lepo odlepio od zidova kalupa.










Ova je godina tek počela, a nekako je već ispunjena svakojakim dešavanjima. Jedna milica je bila tu sa dečkom. Dovela nam je to drago biće sa druge strane Planete da malo uživamo sa njima. Taman se upoznasmo, pa otperjaše sa dva mala koferčića, nekuda u svet, ne bi li pronašli neki svoj put. Eno ih na međustanici u Bremenu, još nekoliko meseci, završavaju to što im treba da bi dobili prvi od važnih papira koji će im omogućiti da idu dalje. Podele ponekad neki snimak i eto...

Druga milica ima svoje đake u projektu Eudven kome je rešila da se posveti pre, evo već tri godine. Ima sad i verenika i prsten na ruci. Prirodan sled događaja, kazaše mi njih dvoje. A ja se mislim, otkud to tako brzo. Nekako mi je ipak teško da prihvatim to vreme koje protiče, nekom svojom nedozvoljeno velikom brzinom, mimo moje volje.





Treća milica bori neke svoje borbe i krči neke samo svoje puteve, što je uvek teže nego ići utabanim stazama. Nebrojeno puta prepričana anegdota, kad je, kao šestogošnjakinja, prilikom upoznavanja sa novom drugaricom koja joj je rekla da je jedinica, odgovorila: I ja ću biti jedinica kad se moje dve sestre budu udale - sada se ostvarila. Jedinica živi sama sa mnom. I sama povremeno ode kod tate. Sama skuva, svaki put sve bolji, veganski obrok i sama se suočava sa strahovima koji muče one koji se danas usude da uključe mozak. Samo ponekad nešto od toga podeli. Nešto sa sestrama skajpom, a ponešto tek sa mnom. Tek da bih mogla da je zagrlim u potpunoj nemoći da joj odgovorim šta će biti za 12 godina, koliko predviđaju da nam ovim tempom treba da bismo razvalili Planetu totalno... Mnogo je lako kad su mali i mogu da se sakriju u zagrljaju. Kad porastu traže i od nas da porastemo, samo nisam sigurna jesmo li u stanju.

Juče sam, moram priznati, na svoje ne tako malo iznenađenje, opet proširila svoju mapu. I ima izgleda da se probila brana, tako da proširenje tek sledi. Kad rodimo decu počnemo da rastemo i rastežemo svoje granice u veoma nepredvidivom i skoro uvek neočekivanom pravcu. Tako sam juče, želeći da pomognem svojoj najmanjoj milici, da se izbori sa svojim strahovima, otkrila sa kolikim odobravanjem mladi ljudi koji mi dolaze na radionicu gledaju na rad za koji sam se pitala da li je čudan. I bila sam iznenađena i polaskana u isto vreme. I sad mi je sasvim jasno da generacija onih koji su rođeni u ovom milenijumu ima veoma poseban zadatak. I nema vremena za gubljenje na naše otrcane forme. Samo ih mi ne razumemo, a vlast je još uvek u našim rukama. Iskreno se nadam da ću imati snage i znanja da o ovome pišem na način da me razumeju moji vršnjaci. Možda tako pripomognem u tome da podupremo ovu decu u tome da izrastu u najbolju verziju sebe, koliko god to bilo totalno drugačije od onoga što sad mislimo da treba da bude. I koliko god to narušavalo stil života na koji smo navikli.




...a i baka nam je bila u poseti nekoliko nedelja. Pa smo se najeli punjenih suvih paprika, musake, makoša, raznih variva i njenih čuvenih ćufti - manje mrsnih nego obično, doduše. I još sam se nekoliko dana sladila palačinkama sa sirom - maminim, onakvim kakve sam jela u detinjstvu. 




Uživala sam u maminoj kuhinji i sad je u planu čišćenje frižidera i polica u špajzu, pa povratak na BEZ ishranu - bezglutensko, bezšećernu, bezkrompirnu, bezkukuruznu, bezparadajznu... Nove avanture su u planu. Recept po recept...

A pred nama je raspust. Ta dugo očekivana nagrada za profesorski posao i kompenzacija za ubogu platu, nedostupna u privatnoj školi u kojoj sam radila prethodnih godina. Raspust je vreme u kome profesori rade ono što najviše vole - uče povazdan ono što je njima milo. Ovo razumeju oni koje učenje veseli i puni energijom - kakvih među mojim kolegama diljem planete najviše. Na žalost, malo je takvih na mestima gde bi promišljenost mogla doneti velike benefite svima.  

Tako sad uranjam još dublje u svet Poretka ljubavi ili sistemskih konstelacija, ako vam je draže tako to zvati, ne bih li ispolirala svoje znanje pred još jednu setrifikaciju. Iskopirah, odavno još, buljuk knjiga o tome, u koje jedva čekam da se udubim bez ometanja. Prekinem ponekad nekim zanimljivim zadatkom iz fizike, tek da se relaksiram i sakrijem od strahova koji pokuljaju odnekud - odakle li više dolaze i koliko li ih ima više... I od nedavno, začinjavam sve abecedom on-line marketinga. Prosto moraš znati makar kako se pali televizor, kad ga svi gledaju, zar ne? Ogroman je to svet, nisam sigurna koliko imam snage da ga osvajam. Princip korak-po-korak će me i tu valjda nekuda dovesti. Jer i sad sam ovde samo zbog tog sitnog i upornog koračanja. Ja prosto nisam od onih koji skaču velike skokove. Žao mi je sto to nisam shvatila ranije, pa sam jedno vreme stajala blokirana, žudno gledajući skakače i želeći da budem poput njih. Mrav pešadinac - c'est moi. Koji je samo predugo mislio da može postati skakavac.






Potrebni sastojci:
  • 4 veća jajeta
  • 1 kašikica ekstrakta vanile
  • 1 1⁄2 šolja brašna
  • 1 kašikica đumbir u prahu
  • 3⁄4 kašikice praška za pecivo
  • 1⁄4 kašikica soli
  • 230 g putera - 1 šolja otopljenog putera
  • 1 1⁄4 šolja šećera
  • 1 1⁄2 kašikica sitno seckanog svežeg đumbira
  • 1⁄2 šolje sitno iseckanog ušećerenog đumbira



Rernu zagrejati na 170ºF. Podmazati i pobrašnjaviti kalup za kuglof.


Umutiti blago jaja i pomešati ih sa ekstraktom vanile. 


Pomešati brašno, đumbir u prahu, prašak za pecivo i so. 


Puter i šećer dobro umutiti mikserom dok ne postane smesa penasta. Trebaće nekoliko minuta mućenja i povremene je potrebno skinuti smesu sa zidova miksera.


Smanjiti brzinu miksera i u tankom mlazu usuti smesu jaja i ekstrakta vanile. Zaustaviti mikser par puta i skinuti smesu sa zidova da bi masa bila ujednačeno izmiksana.


Smanjiti još brzinu miksanja, pa dodati smesu sa brašnom, pola šolje po pola šolje. na kraju dodati rendani sveži đumbir i sitno seckani ušećereni đumbir, pa mutiti na srednjoj brzini pola minuta.


Prebaciti smesu u pripremljen kalup. Poravnati je odgore da bi pravilnije rasla pri pečenju. Peći dok čačkalica ne pokaže da je gotovo. Trebaće nešto više od sat vremena.


Kad je kolač ispečen, ostaviti ga u kalupu par minuta, pa ga izvrnuti na rešetku da se ohladi.







  • 4 large eggs, at room temperature, lightly beaten
  • 1 teaspoon pure vanilla extract
  • 1 1⁄2 cups cake flour
  • 1 teaspoon ground ginger
  • 3⁄4 teaspoon baking powder
  • 1⁄4 teaspoon salt
  • 1 cup (2 sticks) unsalted butter, softened
  • 1 1⁄4 cups sugar
  • 1 1⁄2 tablespoons grated fresh ginger
  • 1⁄2 cup finely chopped crystallized ginger


THIS POUND CAKE GET'S its incredible fragrance from an abundance of ginger, in three forms. In the summer, I serve it with sliced peaches; in the winter, with juicy diced mangoes. Be sure to chop the crystallized ginger finely, so it stays suspended in the batter instead of sinking to the bottom of the pan.






Preheat the oven to 325ºF. Grease a 9-inch by 5-inch loaf pan and dust with flour.


Combine the eggs and vanilla in a glass measuring cup and lightly beat. Combine the flour, ground ginger, baking powder, and salt in a medium mixing bowl.


Combine the butter and sugar in a large mixing bowl and cream with an electric mixer on medium-high speed until fluffy, about 3 minutes, scraping down the sides of the bowl once or twice as necessary.


With the mixer on medium-low speed, pour the egg mixture into the bowl in a slow stream, stopping the mixer once or twice to scrape down the sides.


Turn the mixer to low speed and add the flour mixture, 1⁄2 cup at a time, scraping down the sides of the bowl after each addition. Add the grated ginger and crystallized ginger and mix on medium speed for 30 seconds.


Scrape the batter into the prepared pan and smooth the top with a rubber spatula. Bake the cake until it is golden and a toothpick inserted in the center comes out clean, about 1 hour and 15 minutes. Let the cake cool in the pan for about 5 minutes, invert it onto a wire rack, then turn it right side up on a rack to cool completely. Slice and serve.


Store uneaten cake in a cake keeper or wrap in plastic and store at room temperature for up to 3 days.






3 comments:

  1. Voljela bih reći kako me je recept za kuglof oduševio i kako već osjećam njegov miris i okus,ali ne mogu.
    Nikako ne mogu da kuglof stavim na prvo mjesto,ne mogu nijedan tvoj objavljeni recept staviti ispred života,priče,riječi ispred tebe,sebe i svih nas.........
    Veliko hvala za lijepo,misaono,ispričano.......
    Hvala za recept......

    ReplyDelete
    Replies
    1. Beskrajno sam zahvalna za ove divno tople reči. Blog pišem iz neke unutrašnje potrebe, još uvek neprepoznate do kraja. Kad dobijem odgovor da sam nekoga dotakla, srce mi je puno. Hvala od srca.

      Delete
  2. Draga Kato, zavirila sam u tvoj blog koji je perfektan, divne recepte imaš kao i posebne i najlepše recepte za kuglofe..
    Pratim te draga pa te pozivam da svratiš malo dona mog bloga i daš svoj utisak i komentar koji će mi puno značiti u daljem radu..Pozdravljam te puno!

    ReplyDelete