Wednesday, January 5, 2022

posna pita sa sojinim ljuspicama i pečurkama



Konačno sam napravila pitu koja se svidela Lidiji. Uvijala  sam je u svojoj kuhinji, a pekla u njenoj. Onda je nastala neka strka, pa nisam uspela da slikam. A pita je bila, malo je kazati, fenomenalna.




Sve je počelo Lidijinim zahtevom da napravim posnu pitu.
Lako kazati - teško uraditi.
Jer, samo sam na blogu objavila 27 posnih pita, ako sam dobro pobrojala. I nijedna od njih joj nije posebno draga. Dakle, traži se nova.
Napravi mama ovakvu, poslala mi je poruku. O.K.
Opet, lakše kazati nego uraditi. 
Jer, nekako mi nije išlo da pratim recept (opet :)), pa sam menjala ( šta ću kad protiv sebe ne umem)...








Evo šta sam od sastojaka upotrebila:
  • pakovanje kora za pitu
  • 500 g šampinjona
  • 80 gr sojinih ljuspica
  • jedna vegan kocka za supu ( može i malo nekog začina sa povrćem)
  • kašikica dimljene aleve paprike
  • 2 praziluka
  • kečap - oko 1 dl, a može i više
  • so, biber, origano, peršunov list
  • ulje  - par kašika za dinstanje i par kašika za premazivanje
  • šolja kisele vode



Sojine ljuspice se preliju vrelom vodom. Posole se, pobibere, začine nekim začinom tipa vegete i kašikicom dimljene aleve paprike.







Šampinjoni se operu i iseku na listiće - ja volim malo robusnije, a možete i tanje.
Proprže se na ulju, tako da sva tečnost ispari, a oni porumene - tako im se pojača ukus.





Praziluk se isecka na sitno i prži na ulju.
Kad već dobro odmekne, dodaju se potopljene sojine ljuspice i sve se zajedno dinsta, dok iz smese ne ispari sva voda.

Posoliti, pobiberiti i dodati onako baš dosta peršunovog lista - punu kašiku suvog recimo.

U kečap umešati kašiku origana, a može i više. 

Podmazati tepsiju. Koristila sam četvrtastu 25 x 25 cm.

Ređati na sledeći način: na dno staviti dve kore. Svaku premazati mešavinom ulja i kisele vode.

Drugu premazati trećinom pripremljenog kečapa.

Preko staviti novu koru. Rasporediti trećinu nadeva od praziluka i sojinih ljuspica, a preko njega posuti trećinu dinstanih pečuraka.





Pa tako još jednom.
I još jednom.

Pokriti odgore sa tri četiri reda kora. Svaku premazati mešavinom ulja i vode.
Lepo ušuškati pitu i dobro je premazivati mešavinom kisele vode i ulja - posebno u krajevima, da okrajci budu lepo zaobljeni i hrskavi.

Gornju koru premazati samo uljem.
Iseći pitu na kocke, pokriti je peki papirom, pa staviti da se peče.

Pekle smo je na 200°C oko 20 minuta pokrivenu, pa još desetak minuta otkrivenu. Od toga kakva vam je rerna zavisi dužina pečenja.







Hvalila me moja velika mIlica - to se stvarno retko dešava - ima dete istančan ukus - šta ću.
Pita je smazana u cugu za kasni doručak. Dobro - bilo nas je četvoro odraslih, i jedan maleni gurman, za stolom ipak.
Ostala su tri parčeta. Kad sam se vratila kući i videla da mi fotke, malo je kazati, nisu uspele, napišem ja poruku da slika ta tri pračeta.
''Gotovo'' - bio je odgovor.
Ne, nije se odnosilo na to da je gotovo fotkanje 🤣😂😂.

A malopre sam isekla praziluk i stavila integralni rižu da se kuva.
Šta mislite šta pravim?
Reč počinje sa p....










 




No comments:

Post a Comment