Nekih davnih godina, kada još nismo mogli da nazremo ni početak devedesetih, u kojima će početi vicevi, pričani uz nevericu - o tome kako ćemo jednog dana po farmerke u Segedin; a kamoli ova vremena koja živimo - bez neverice, a opet sa puno iste - u kojima nemamo ni za izlet do Segedina, ni snage, ni želje, ni para...
... e, iz tih nekih nestvarno dalekih vremena je početak ove priče - za mene... i moju kumu koja je danas sa mnom ručala hurku, i mnoge druge Prečane, koji su bili deca tih sedamdesetih.