Friday, April 24, 2015

piletina i pečurke od umorne mame


Ovo je izdašno jelo koje se brzo sprema.

Idealno za zaposlene mame, mame isključene sa izvora energije, mame bez inspiracije ili mame od kojih se traži 'Ne znam' za ručak, od kojih se očekuje nešto toplo, nešto kašikom, nešto što se jede.... Nije ni totalno nehranljivo...a ako ukućani nisu baš jako gladni, (i nema nenadanih gostiju) preostane i za sutra...


Thursday, April 23, 2015

domaća pašteta

Još jedan od recepata u kome svašta može, a ne mora.
Poznajem ljude koji vole paštetu... ja je prosto obožavam, još od školskih dana davnih sedamdesetih, kada pekare nisu još bile izmišljene, a užina se dobijala u školi.


Parčići hleba slepljeni paštetom, dolazili su na velikom odmoru u ogromnim vanglama prekrivenim kuhinjskim krpama. Jeli smo u učionici. Izvadiš krpenu salvetu koju ti je mama ispeglala, i limeno lonče. Staviš na školsku klupu i čekaš. Tetkica razdvoji parče, stavi ti na salvetu, sipa čaj u lonče, i to je to. Jednog dana tako pekmez, drugog pašteta. Nisam baš fan pekmeza, ali ljubav prema pašteti ne jenjava, naprotiv.


Wednesday, April 22, 2015

ječmeno - ražane pogačice...Oljine


Nije baš reč o pogačicama, ali i nije da nije. Prosto ih tako oduvek zovemo. U svakom slučaju, savršena su zamena za hleb kada god se zavetujemo da ćemo izbaciti gluten

Recept sam dobila od harizmatične doktorice Olje, poodavno, a danas videh da je u na tom receptu u mom kuvaru datum iz 2005. godine. Napravila sam ih nebrojeno mnogo puta. Lako se i brzo pripremaju. Kad god poželim da kuća zamiriše na pecivo, ovo je najjednostavniji izbor. Em je najlakša za napraviti, em najzdravija varijanta peciva.



Sunday, April 19, 2015

kućni anđeli

Subotnje kišno popodne. Deca se razmilela put svojih obaveza, Iv zvala da je priklještila ruku u gradskom busu. Ipak nije nije strašno. Umorila sam se od nečega, čini mi se, najviše od razmišljanja. Zvala me Ivana, lepo od nje. Suza odgovorila da će mi pomoći oko bloga. Belini rezultati sa skenera glave su dobro. Ksen zaista dobila 4 petice, stoji izveštaj od razredne pored kreveta...

Misli usporene, ali ipak motaju. Pedeset godina, ovde sam gde sam, povelikom životnom iskustvu dodala pravi suvenir – otkaz sms-om. I to je to. Idemo dalje... umeo je da mi piše prijatelj tih nekih meseci intenzivnog raspada jednog od prethodnih mojih života. Da... svakako, posle svakog raspada, idemo dalje, šta drugo. Deca tražila nešto slatko...