Showing posts with label pileća džigerica. Show all posts
Showing posts with label pileća džigerica. Show all posts

Thursday, June 30, 2016

pileća džigerica sa šampinjonima



Nešto drugačiji način od onog na koji obično pripremam džigericu - najčešće u pilavu ili restovanu na luku, ako je ne prepržim samo na maslacu ili ne smestim u paštetu... ili se ne igram sa slatkastim ukusom voća... Dobro... jasno je, volim džigericu.

Ovo se jelo pravi od sastojaka koje uglavnom imamo u frižideru - malo šampinjona, luka, paradajza i vina. Pravi se brzo i idealno je za lagani ručak. Izvrsno se složilo uz posni pire krompir. A cvetići muškatle koje je nevreme oborilo na terasi, tu su samo da razvesele sliku jela koje je mnogo ukusnije od onoga što fotografija ume da pokaže.




Wednesday, November 25, 2015

pileća džigerica sa šargarepom i grožđem


Valjda su svi već shvatili da uživam u povrćno-voćnim kombinacijama uz meso, iznutrice posebno. Ideju za današnji ručak dobila sam na blogu sa madjarsko-kanadskom hranom: Žuža je u kuhinji (zsuzsa is in the kitchen). Taman je zaostalo nešto grožđa, a danas na redu pileća džigerica sinoć stigla iz Ugrinovaca (ne pitajte...) Kako od ničega napraviti nešto? Drugačije, veselije, novo... magično. To je nekako smisao života, zar ne? Obeležiti svaki dan nečim malim i lepim. U isčekivanju (čega li)... sad ovako.



Wednesday, September 16, 2015

pilav sa pilećom džigericom


Teorije o ishrani ukrštaju svoja koplja u poslednnje vreme sve žešće oko toga koliko je zdravo ono što jedemo poslednjih godina. Dok se one ne usaglase jedino što nam preostaje je da uključimo zdrav razum. Pomalo od onoga što volimo odvajkada, pomalo novotarija... recimo?

Evo jednog jela iz prve grupe.


Thursday, April 23, 2015

domaća pašteta

Još jedan od recepata u kome svašta može, a ne mora.
Poznajem ljude koji vole paštetu... ja je prosto obožavam, još od školskih dana davnih sedamdesetih, kada pekare nisu još bile izmišljene, a užina se dobijala u školi.


Parčići hleba slepljeni paštetom, dolazili su na velikom odmoru u ogromnim vanglama prekrivenim kuhinjskim krpama. Jeli smo u učionici. Izvadiš krpenu salvetu koju ti je mama ispeglala, i limeno lonče. Staviš na školsku klupu i čekaš. Tetkica razdvoji parče, stavi ti na salvetu, sipa čaj u lonče, i to je to. Jednog dana tako pekmez, drugog pašteta. Nisam baš fan pekmeza, ali ljubav prema pašteti ne jenjava, naprotiv.