Moglo bi se kazati - prosto k'o pasulj, a moglo bi se kazati i superiška ukusno. I oba puta biti u pravu.
Ono što je zanimljivo je da se pripremam ovo da pripremim, recimo bar tri godine. Još otkako je uspeo ruzmarin u bašti, koji je sad već porastao u dva ogromna grma... Zasadila sam ga par godina pred Lidijinu udaju, a već mi unuče ima skoro dve godine. Znate već priču - danas ću, sutra ću... i nikako.
Sve do danas. kad sam se konačno naoružana makazama uputila u baštu.
Dobro... sad ću da se pitam što to ne radim svake nedelje.